header
naslovnica o fakultetu studij znanstveni i stručni rad zavodi djelatnici život na šf kontakt
O FAKULTETU
povijest fakulteta

Oblikovanje jezgre iz koje će se postepeno razviti današnji Šumarski fakultet pada u burno vrijeme sredine 19. stoljeća. Nakon izvršenog društvenog preokreta u Francuskoj, francuskom revolucijom godine 1789, razvijaju se narodni pokreti i u bivšoj carevini Austriji, odnosno od 1867. godine i u Austro-ugarskoj monarhiji, gdje među više od dvadeset milijuna Slavena žive kao podanici i naši narodi. Naročito Ilirskim preporodom 1835-1848. godine zacrtane su smjernice za kulturni, politički i privredni razvoj u našim krajevima. Te su težnje rasle i smirivale se, zavisno od reakcije vlasti u Beču i Budimpešti. Izrazita težnja za uvođenjem narodnog jezika u škole i javne ustanove dopunjena je težnjama gospodarskih stručnjaka toga vremena, posebno šumara, da prirodnim bogatstvima upravljaju školovani, ali domaći ljudi, na način koji će najbolje odgovarati njihovoj domovini. Narodne su težnje bile organizacijski povezivane i izražavane putem Hrvatskoslavonskog gospodarskog društva, osnovanog 1841. godine. U tom razdoblju šumarska je književnost zabilježila imena znamenitih "šumarskih i drugih stručnjaka, kao sto su Franjo Šporer, Dragutin Kos i Ante Tomić: Njihovim zalaganjem osnovana je šumarska sekcija Hrvatsko-slavonskog gospodarstva u Zagrebu (Horvatsko-slavonsko društvo šumarah) godine 1846. Šumari te podružnice dat će, preko Gospodarskog društva, inicijativu da se osnuje institucija koja će se baviti unapređenjem stručnog rada u šumarstvu, a napose obrazovne djelatnosti. Po prijedlogu F. Šporera to je trebao biti Narodni šumarski zavod, koji bi prihvaćao ponajprije svoje ljude, a zatim i pripadnike drugih slavenskih naroda. Do tad su se šumari Hrvatske školovali u Mariabrunnu. Bili su to najprije tuđinci, a kasnije i domaći ljudi, koji su vladali hrvatskim jezikom i tako mogli djelotvorno saobraćati s narodom. Osnivanju nastavne institucije pod nazivom Gospodarsko-šumarskog učilišta, tom faktičnom preteči današnjeg Fakulteta, pogodovali su, uz ostalo, povijesni stimulansi i osobno zalaganje Šporerovo i drugih domaćih ljudi, a također i Obći šumski zakon iz godine 1852. Taj je zakon težio da racionalizira gospodarenje šumama, a za to su; uz jači državni nadzor, bili potrebni i obrazovani odgovarajući stručnjaci.

Stoga je 1853. godine, Beč pozvao bansko namjesništvo u Zagrebu da dostavi mišljenje o lokalitetu za predloženo Gospodarsko-šumarsko učilište. Prva osnova i pravila za uređenje srednje Gospodarsko-šumarske škole izrađeni su i odobreni godine 1875. Godine 1860. Beč je dozvolio osnivanje Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima i to o zemaljskom trošku. Za prva novčana sredstva potrebna za izgradnju učilišta pobrinuo se namjesnički tajnik Mojsije Baltić. Iste godine dovršena je adaptacija zgrade namijenjene Gospodarsko-šumarskom učilištu, izabran je ravnatelj i nastavnici koji su stupili na dužnost krajem listopada 1860. godine. Konačno otvaranje učilišta uslijedilo je 19. studenog 1860. godine, a idućeg dana započela su predavanja na narodnom jeziku.

Kao cilj novog učilišta u Pravilima unutrašnjeg uređenja istaknuto je obrazovanje mladih ljudi koji će se osposobiti za obavljanje službe šumara kod vlastele, u općinama ili u državnoj domeni. Vrhovni ravnatelj učilišta bio je carski namjesnik (ban), a neposredni ravnatelj - stručnjak koji je izučio, teoretski i praktički, gospodarstvo i šumarstvo. Među učilima izričito se spominju i šume na kojima će gospodariti učitelji šumarstva, a prema potrebi i mogućnosti putovat će se i u susjedne šume. Za upis u učilište bilo je potrebno da je kandidat navršio 17 godina, da je zdrav, da ima svjedodžbu o poštenom i ćudorednom vladanju, te dopuštenje roditelja ili staratelja da smije stupiti u učilište. Potrebna prednaobrazba bila je mala realka ili mala gimnazija s tri razreda, uz uvjet da je kandidat proveo dvije godine kod kakvog poljoprivrednog, odnosno šumarskog gospodarstva. Samo naukovanje trajalo je u početku 2 godine (4 semestra). Prva naukovna godina bila je zajednička za gospodare i šumare, a izučavale su se pripravne, glavne i pomoćne znanosti, po današnjoj terminologiji matematika, fizika, kemija, botanika, pedologija, klimatologija, geodezija, mehanika, poznavanje strojeva i dr., dok je druga godina bila namijenjena znanostima usko vezanim uz struku, a to su, prema današnjoj terminologiji, dendrologija, uzgajanje suma, iskorišćivanje "šuma, zaštita šuma s entomologijom, lovstvo. Pola dana bilo je posvećeno predavanjima, a druga polovica vježbama. Plaćala se i godišnja školarina koja se mogla oprostiti ako se dokazalo da je polaznik siromašan, marljiv i dobrog ponašanja.

Napredak društva i znanosti, te potreba za što boljim stručnim kadrom uvjetovali su 1877. godine prvu reorganizaciju Gospodarsko-šumarskog učilišta u Križevcima novim nastavnim planom, nabavkom potrebnih učila, nadopunom zbirki i kabineta. Tada su se u prvu godinu naukovanja mogli upisati učenici koji su završili četvrti razred realke ili gimnazije, a navršili su 15 godina. Naukovanje na učilištu trajalo je tri godine. Druga djelomična reorganizacija učilišta izvršena je godine 1894, s izričitim ciljem da se od učenika učilišta zatraži veća prednaobrazba. Tada je bila potrebna prednaobrazba od šest razreda gimnazije ili realke. Ustanovljeno je da učenici na učilište ne dolaze s dovoljno predznanja da bi s uspjehom mogli svladati naročito temeljne znanosti, te da je poželjna zrelija životna dob kandidata za upis. Naročito je bilo poteškoća u izučavanju matematičkih predmeta koji su bili i ostali osnova šumarskog studija, jer učenici nisu mogli u četiri razreda realne gimnazije steci odgovarajuća znanja u dovoljnoj mjeri.

U tom trenutku još nije bilo dovoljno uvjeta da se osnuje gospodarskošumarska akademija, jer je nedostajalo nastavničkog kadra koji bi bio sposoban obučavati na visokoj školi. Osnivanje visoke škole tražilo bi odmah i nove zgrade, zbirke i laboratorije. Osim toga, tadašnje iskustvo je pokazalo da nije bilo lako dobiti na studij mladog čovjeka sa svršenom realkom ili gimnazijom s položenim ispitom zrelosti, jer su se takvi učenici radije posvetili nekom drugom zvanju. Prema naukovnoj osnovi za viši odjel Gospodarsko-šumarskog učilišta za godinu 1895/96. zapažaju se, medu ostalim novim disciplinama, i predmeti kao što su zoologija, mineralogija, geologija, trigonometrija, analitička geometrija, deskriptivna geometrija, dendrometrija umjesto šumarske matematike, šumarsko graditeljstvo, uprava suma, uređenje suma, proučavanje vrijednosti suma i tehnologija drva ... Za praktičnu terensku nastavu stajale su na raspolaganju obližnje šume hrasta, odnosno hrasta, graba i bukve, s ukupnom površinom od oko 110 ha. Postoji i knjižnica s oko 4 500 knjiga; matematička zbirka, zbirka za prostoručno crtanje, za fiziku, tehnički kabinet, prirodopisni kabinet i drugo. Među nastavnim. osobljem bilo, je učitelja šumarske i tehničke struke; prirodopisa, profesora šumarske struke, profesora prirodnih znanosti, profesora tehničke struke županijskih poslovođa itd. dok su doktori znanosti bili u manjini. U periodu do 1894. godine nastavnici su izdali velik broj udžbenika i stručnih članaka. Treća značajna reorganizacija, više šumarske nastave bila je napokon, 1898. godine kada je osnovana Šumarska akademija; na kojoj je redoviti studij šumarstva trajao tri godine. Ta je akademija bila sastavni dio tadašnjeg Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najveća zasluga za osnivanje Akademije pripala je banskom savjetniku dru Ivanu Malini i profesoru šumarstva Franji Kesterčaneku. Apsolventi Šumarske akademije po stručnoj spremi izjednačili su se sa šumarima u inozemstvu, mogli su stupiti i u državnu, a ne samo zemaljsku službu, a u načelu su se izjednačili s rangom u spremi stručnjaka ostalih domena.

Studij je po prvoj naukovnoj osnovi od 1898. godine trajao šest semestara. Ta je naukovna osnova novelirana 1900. godine

Četvrta reorganizacija izvršena je 1907. godine kada je na Akademiji uveden četverogodišnji studij. Za rješavanje specifičnih službenih zadataka osnovan je 1908. godine na Filozofskom fakultetu posebni zbor nastavnika Šumarske akademije, što predstavlja daljnji, premda skroman korak k osamostaljenju šumarske sveučilišne nastave. Zahvaljujući nizu istaknutih stručnjaka, njihovom stručnom i znanstvenom zalaganju, postojanju laboratorija, izvođenju vježbi i terenskih ekskurzija, šumarska je nastava svakom godinom sve vise težila da dostigne rang Sveučilišta. To joj je u potpunosti uspjelo tek 1919. godine. Do tada je bila samo "prislonjena" uz Filozofski fakultet. Nastava i nastavnici nisu bili izjednačeni s ostalim "klasičnim" fakultetima na kojima se predavala "čista" znanost. Zgradu za smještaj Šumarske akademije u Zagrebu podiglo je Šumarsko društvo.

Peta temeljita reorganizacija bila je 1919. godine kad prestaje s radom Šumarska akademija, a osniva se Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. 1920. godine dobiva prvog redovno izabranog dekana, dra Andriju Petračića. Gospodarsko-šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu bio je prvo visoko učilište te vrste u Jugoslaviji. Razdoblje do 1941. godine okarakterizirano je znanstvenim i organizacijskim usponom, premda je godine 1926. i 1927. nad Fakultetom visio Damoklov mač, jer je Ministarstvo prosvjete u Beogradu indirektno prijetilo da će ukinuti Fakultet. Tih godina nisu bile predviđene nikakve dotacije za Fakultet. Kroz period od prvih deset godina Fakultet nije imao nijednog asistenta, dakle bilo kakvu populaciju mladih stručnjaka koji će se sistematski pripremati za buduće sveučilišne nastavnike i znanstvena zanimanja. Već krajem tridesetih godina na Fakultetu sazrijeva misao o osnivanju vlastitih šumarskih nastavnih objekata, kao i o račvanju nastave na Šumarskom odjelu Poljoprivredno-šumarskog fakulteta na biološki i tehnički odsjek. Ta će se zamisao ostvariti u razdoblju nakon 1945. godine.

Za vrijeme okupacije, od godine 1941. do 1945, nastava na Fakultetu postupno zamire. U školskoj godini 1944/45. na Šumarski odjel Poljodjelsko-šumarskog fakulteta bio je upisan samo jedan student, a slično je bilo i za vrijeme prvog svjetskog rata na Šumarskoj akademiji. Najdragocjeniji dio naroda - omladina masovno je sudjelovao u narodnooslobodilačkoj borbi, gdje se odlučivala budućnost naroda.

U borbu stupaju brojni studenti inženjeri šumarstva tadašnjeg Fakulteta, od kojih su mnogi dali život, mnogi su nosioci partizanske spomenice, a dipl. ing. Franjo Knebl, dipl. ing. Velimir Jakić, Rade Janjanin i Čedo Grbić proglašeni su narodnim herojima.

Poslije oslobođenja nastava je ubrzo oživjela. te dolazi do njezine šeste reorganizacije, kad je izvedeno prvo račvanje, prva bifurkacija studija. Nastava je razdijeljena u dva obrazovna programa: šumsko-uzgojni; prozvan "biološkim" smjerom, u kojem su kumulirani pretežno prirodoznanstveni i ekonomski kolegiji šumarskog studija, te šumsko-industrijski, nazvan "tehničkim« smjerom, koji je obrazovao stručnjake za šumska transportna sredstva, za građevinarstvo, sanaciju bujica, vodogradnju, te za drvnu tehnologiju.

Sedma reorganizacija izvršena je 1952/53. školske godine, kad su se na Fakultetu, po novom nastavnom planu, a na zahtjev operative, počeli obrazovati šumarski inženjeri za šumarsku operativu i posebno drvnoindustrijski inženjeri za potrebe sve veće drvne industrije. Šumarski inženjer trebat će, osim prirodoznanstvene i ekonomske izobrazbe, steći na Fakultetu specifična znanja, tako da će moći rukovoditi eksploatacijom, projektirati i graditi šumska transportna sredstva, graditi odgovarajuće zgrade, uređivati bujična područja itd. Od 1947. godine uvedena je i obavezna terenska nastava na fakultetskim nastavnim pokusnim objektima, odnosno u poduzećima drvne industrije. Godine 1959. dolazi do osamostaljenja Fakulteta. Iz tadašnjeg Poljoprivredno-šumarskog fakulteta izdvajaju se šumarstvo i drvna industrija u samostalni Šumarski fakultet Sveučilišta u Zagrebu.